|
|
Ja ne volim komentare, ako imate potrebu mi nekaj reci, posaljite na msn:
blacky-20@live.com
online
ovoliko vas je od 7.7.2006.
Counters
:
| < | veljača, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Evo par dobrih pjesmica...
uzivajte
Don't click here!
E, nebi vjerovali kaj mi se dogodilo...uglavnom, reagirala sam po prvi put u životu neočekivano čak i za sebe. Uglavnom, evo kaj je bilo. Još sam ovaj mjesec trebala odradit tu kod mene u jednom kafiću, i sad... odem jučer na posao (trebala sam odradit cijeli dan)...i nakenja mi se rano ujutro neki frajer, e mrtav pijan je došao, a popio je još ohoho. Uglavnom, dvije frendice i ja za šankom klaframo o glupostima, kad se frajer odjednom počne derat da budemo tiho itd. Ja onak...aj dobro. Lik uzme čašu, zagrize, počne doslovno jesti staklo i raskrvari si usnicu...opet, aj dobro. Tamo se počeo derati, lupati mi po šanku, po stolcima itd. I sad, skužila sam da ga neću ja moći smiriti, pa nazovem si šefa da dođe i da ga izbaci van. I tako, dolazi moj šef, nešto se malo izviče, sjedne i počne čitat novine...Još popije piće od tog lika koji mene maltretira cijelo jutro...ja ostala paf! Doslovno. Ovaj meni i dalje sjedi za šankom i sve više i više mi diže živce, a šef fino sjedi, čita novine i pije kavicu... Ja pukla, skinula pregaču, poslala sve u tri p.m., rekla šefu da mi skine tri dana (koliko sam još trebala odradit) s plaće i odmarširala doma! Pa sad nek mi netko kaže da sam nekaj krivo napravila. Ovaj mirno sjedi i sluša kak me lik maltretira, umjesto da ga izbaci van i zaštiti prvenstveno mene kao radnika. Ma mislim, kaj se ja moram početi bojati svakog čovjeka ovdje ili kaj? I tako sam ja odlučila da je samnom i s kafićima zauvijek svršeno... Pa sad nek netko nekaj kaže da je ovaj svijet normalan! E, pa nije...
Par slikica s doceka..
Šiljo, jadnicak se ukomirao...
Ado salje svoje pozdrave...
Ples bogova...he he
.....dodam ih jos za par dana....
pa pa
Pa hej! Kao prvo, nadam se da ste Novu nam 2008. godinu dočekali veselo, zaljubljeno i sretno...jer ja baš i nisam. Bila sam na nekom tulumiću u Petrinji na kojem je bilo još koliko-toliko dobro. Naime, tamo smo dočekali ponoć, a oko 1 smo krenuli malo do Siska na jedan drugi tulum na kojem smo planirali čestitati ljudima i krenut dalje...ali...došli smo tamo i...ma sranje. Aco, frend jedan, nalio se ko budala, razbio rukom staklo na vratima te kuće tak da smo onda još morali njega vozit na hitnu...onda smo otišli do diska, totalno bezveze platili ulaz jer bi nam bilo bolje da smo otišli natrag u Petrinju. U disku je bio mali milion ljudi, svi u k..cu, glazba je bila koooma, no ipak sam ostala negdje do 5. Jedva sam dočekala da doma dođem i legnem u krevet. Uvjek mi ispadne tako, kad god očekujem nešto mrak, ispadne totalni kaos, a kad ne očekujem ništa, super mi je. Da, javila mi se jedna osoba od koje ama baš nikada nisam očekivala da će me se sjetit, što mi je zapravo jako drago, mada mi i nije više...ma nema veze, možda pročita ovo pa se uvrijedi, a to ne želim. E, moram poništiti izjavu što se tiče posta napisanog 22.9.2007., jer me ta p..da od čovjeka totalno razočarao kad je izašao iz BB kuće. Uglavnom, smeće jedno! Niš ljudovi, volite se, ljubite, mazite i pazite, pa pa
Toliko...
Heh, nekako mi se čini kao i da nisam bas previše napredovala od prošlog objavljenog posta, izgleda da mi psiha i nije baš jača strana. 
E, al jedino sto ne kužim...pazi sad...davanje savjeta drugim ljudima mi je uvijek išlo od ruke, e al kad ja trebam savjet...ma ni Bog mi ne može pomoći! 
Nekak sam u zadnjih mjesec dana toliko pala u neku depru da više sama sebe ne prepoznajem. Počela sam sve više razmišljati o tome kako bi bilo da jednostavno nestanem s lica zemlje, više mi je svega dosta, nekak...kao da mi se ni disati neda. Pucam. 
Nisu ovi osjećaji bezveze, ja to znam. Mislim, znam sebe. I prije sam padala u te neke faze depre, ali nikada se nisam ni usudila pomisliti o onoj krajnjoj granici svega. Nikada mi prije nije bilo toliko svejedno za sve, ali baš za sve. Počela sam se bojati same sebe... znam da zvuči ludo, ali tako je. 
Nekako sam se pocela bojati svojih reakcija na neke banalne stvari, i tak. Mislim, trudim se izvući iz te neke kolotečine, ali imam feeling kao da padam sve dublje, a to mi se nikako ne sviđa...ne želim postati biljka
Iskreno, još uvijek nemam baš nekih ideja što bih mogla pisati...onak, ispada kao da nemam uopće inspiracije za ništa. Neki dan sam se toliko probijala svojim bezveznim razmišljanjima da boli. Puklo me nešto pa mi palo na pamet kako će mi ispasti naredne godine. Onak, nebi htjela biti jedna od onih ljudi kojima život prođe a da nisu ni trepnuti stigli. Što ako se i ja nađem u toj kolotečini, da jednog dana samo navršim 40., a da su mi te godine prošle uzalud? Nekako mislim da moram početi iskorištavati život do maximuma, da jednostavno moram ispuniti sve ciljeve koje sam si dala još dok sam klinka bila, naravno, i tad sam već znala što i kakvim želim svoj život. Nekak mi je, ma ne znam, kao da mi fali netko tko je prošao sve barijere i sva ta sranja koja mene tek čekaju te da mi kaže kako se postaviti u kojem trenutku, kako da dođem do onoga što želim imati itd.... Ma, da, pa meni treba Bog! Što ako ne iskoristim ovo sad dok sam mlada? Što ako ostarim kao neki ljudi i onda onako postrance budem promatrala mlađe generacije kako uživaju u životu i onda se budem grizla da sam i ja tako mogla da sam bila pametnija. Bez obzira na vezu, ljubav ili bilo što, mislim da bi se i profesionalno trebala malo više angažirati, stvoriti neki svoj sigurnosni background, onak za svaki slučaj. Tko zna što me čeka. Možda me moj zeko ne bude zauvijek volio,a što ću onda? Pa da mi bude kao mojoj staroj? A ne, nikada...
Tek toliko da nešto i ja napišem... jbga, nemam pametnijeg posla. Brijem da cu dole do kafica gledat tekmu... ma nije meni baš zbog tekme... ma necu, uostalom. Mogla bi spavati, sutra tak i tak radim cijeli dan, da da, dupla smjena. Crvenkapica je otišla, napokon, izludila sam skoro.. eto, napisala sam 
E, sad...neki ce vrlo vjerojatno kritizirati ovaj post, (a mozda bude i onih koji nece) al kaj cu... Uglavnom, kaj da svijet misli o "Big Brotheru"? ...a tek o stanarima...? Sve u svemu, u ovoj sezoni meni je naj onaj Hrvoje, tj. gay Hrvoje... Kaj god da vi sad komentirali na ovu izjavu, boli me đon jer je meni lik jedini koliko-toliko karakterno normalan. Nitko u kuci osim njega nema muda reci kaj misli, svi svakome pricaju iza leđa a kao su si svi super... Pogotovo ona mutava Senka. Da, i nadam se da ce sad oni malo zadrtiji ljudi u nasoj najdrazoj zemlji pokusati bar tolerirati gay ljude... Boze, pa kad cete vise shvatiti da nisu oni krivi za to... Mozda bi bolje shvatili da se pokusate zamisliti u svijetu di su gay parovi posve normala a hetero da se ne tolerira, znaci da je sve obrnuto... Kak bi se vi osjecali da vas svi napadaju okolo da zasto se vama sviđa suprotni spol a vi si jednostavno ne mozete pomoci... e sad, to bi bilo interesting... Uglavnom, meni je sve u svemu taj "Big Brother" pomalo bezveze...mislim, ne das ljudima jesti ako ne izvrse zadatak...i ovo sa onom malom tj. drugom kucom je totalno glupo, ak ljudi vani izglasaju da ispadas, e onda ispadas, u cem je fora? Bitno da mene taj "Big Brother" zivcira vec pomalo... da a zasto onda uopce trosim vrijeme na tu temu... ma nemam pojma, uglavnom je bezveze, bio je zanimljiv prvu sezonu i to je to... Pa pa
Eto i mene opet...toliko me dugo nije bilo da su stavili novi dizajn bloga, a ja nemam pojma. E pa, nije se puno toga promjenilo otkad sam zadnji put objavila neki post...da, jedino kaj sam promjenila posao i gadno se zakacila sa tatom. Naime, on bas i nije neki veliki Zeljkov fan, pa mu i ne odgovara bas kaj sam ja s njim...uglavnom, duga prica, ne zelim ni sebe a ni vas zamarati s takvim stvarima. Bila sam u Sisku prije tjedan dana i mogu reci da mi je bilo fenomenalno. Nasla sam se s Fabom koji mi je izdjelio toliko komplimenata na racun mog izgleda (prvi put da mi je on rekao da sam smrsavila, tocnije, rekao je da sam se prepolovila i da ga zanima jel ja imam kaj jesti ovdje u Zagrebu), ma lud je lik. Uglavnom, za pocetak, bili smo u "Party Pub-u", pa malo na rokicu i zavrsili u "Club-u" na nekoj imitaciji rave party-a...al nema veze, bilo je super. Skupila se neka ekipa na rokicu, bila je tu i gitara, lagano cugica i pjesmice "Crvene Jabuke", "Prljavaca" i drugih legendarnih artista omiljenih u Sisku...da, cula sam i neku pjesmu koja bas pjeva o tom gradu... nekak ide "...Sisak ima srce, Sisak ima dusu..." i dalje se ne sjecam... (jbga, alkohol radi svoje) Uglavnom, bilo je lijepo opet vidjeti svu staru ekipicu na okupu kako zagrljeni uglas pjevaju "Svirajte mi jesen stize, dunjo moja, jesen rana...nek zazvone tambure u transu..." E jbga, opet sam nekak nostalgicna...Sve u svemu, bilo mi je jako dobro...Nekak, kao da sam se uspjela iskljucit iz svih problema i opcenito svega kaj bi me inace rastuzilo i jednostavno uzivala u toj subotnjoj veceri... E, pa dosta za sada, da nebi rekli kak sam napadna sa tolikim postom... jos samo da pozdravim svog naj frenda Fabu iliti HTMOTS-a i pusa mom Sisku...
Ovih dana si konstantno razmišljam zašto su ljudi toliko zli... Provedeš neko vrijeme s nekom osobom i misliš da je super i sve to, a onda kada napraviš nešto što tom nekome nije po volji, odmah se promijeni za 180 stupnjeva...pokazuje svoje pravo lice. Kako uspijevaju toliko dugo skrivati zapravo svoje pravo ja? Tek kasnije se ispostavi da ti ta osoba zapravo nikada nije ni željela dobro, već se cijelo to vrijeme pretvarala da joj je stalo i da si joj o.k. Ne kužim....ne, stvarno, ne kužim... Fora je u tome što sam preko te osobe upoznala stvarno drage ljude kojima će sada najvjerovatnije pričati svakakve gluposti i laži. Uglavnom, bit će mi jako žao ako se to dogodi.... Tek sada shvaćam da ta osoba nikada nije bila vrijedna ničega što sam napravila za nju, ni minute moga vremena...zapravo ničega... Nisam si trebala dozvoliti da toliko utječe na mene, na moje razmišljanje, na moj život...zato mi je sada toliko i krivo, zato mi sada nije ni malo jasno zbog čega se tako ponaša. Zbog čega laže da sam napravila nešto što nisam??? Nadam se da vas nitko nikada neće tako razočarati....
Naišla sam na fantastičnu temu za novi post! Zašto je žena sa više seksualnog iskustva kurva, a muškarac frajer? Tako govori ono nama svima već poznato nepisano pravilo. Naime, da bi muškarac dostigao takozvanu razinu frajera, mora odspavati sa više žena, a na koju foru da dostigne taj J status ako žena želi ostati kao čista u muškim očima? E, sad, kako na ulici svakodnevno možete i sami vidjeti svakakve djevojke koje se drže kao da su uhvatile Boga za bradu, po tome, onda ovi frajeri masno lažu pa zapravo nitko nikoga ne ševi i mi svi živimo u svijetu bez seksa… a svaki dan se rodi ne znam ni sama koliko tisuća djece. Pa sad ti nešto reci. Ne kužim jedino to da smo u 2007.godini a da su nam još uvijek neke teme kao zabranjene…e, jesmo ko neke konzerve zatucani! Što je još jača stvar, muškarci čak preferiraju iskusnije žene jer im je seks s njima jednostavno fantastičan, pa po nekoj logici njih očito pali sama pomisao da se ševe sa kurvom…jedino je fora u tome što bi uz ovu takozvanu kurvu, doma imali čistunku koja će im ugađati u svemu bez pogovora. On je frajer zato što vara ženu sa nekom tamo lijevom, a ako ona njega prevari i vrati mu istom mjerom- automatski postaje kurva… Nakon toga se obično dogodi prekid veze, cijeli njihov krug ljudi bruji o tome kako je ona zla, pokvarena žaba koja ga je varala na sve strane, a on jadničak nije imao drugog izbora nego uz takvu rospiju si je morao naći drugu kojoj će plakati na ramenu… a sad, nastavak… kako cure vole osjećajne muškarce, 99% su šanse da će ih on u roku od samo tjedan dana imati na svaki prst po jednu jer ga sad i one žele utješiti zato što je jadan sav mizeran bio ovih godina sa ovom vješticom u braku, vezi ili što već…a njoj će se krpiti samo kreteni koji su čuli da ga je prevarila (to jest vratila mu istom mjerom) pa bi je i oni malo probali. Zašto varaju… e to je jebeni misterij… ako si toliko siguran u ljubav koju osjećaš prema nekoj osobi da stupate u brak (a brak kao brak bi trebao podrazumijevati monogamiju-ako ništa drugo) kako vam se može dogoditi da nakon samo par mjeseci (ili tjedana?!) izgubite onu vatricu, ljubav ili što već zbog koje ste se zapravo i odlučili na takav korak? I žene i muškarci jednako varaju. Zašto? Ne znam… Zbog mlađe žene ili muškarca-valjda se i oni uz njih osjećaju mlado kao nekad J he he … no to će biti tema nekog drugog posta… Dajte malo vaših mišljenja u komentarima… (ps. Ovaj post je pisan skroz neutralno i na bazi teme koja je jednostavno naišla uz jedan razgovor, tako da nebi mislili tko zna što) Bokich
